Povratak

"Špajza"




E sad, nemojte vi misliti da se ja i moja svekrva baš nikad nismo svađale.
Ma jesmo, brate! Malo je reći sto puta.
A za sve je, baš za sve i baš uvijek bila kriva moja mama, koja me je sve krivo naučila.a
Ma kakvi naučila.
Koja me zapravo nije ničemu naučila.
Pa neka se ona sirota ( moja svekrva), sad sa mnom muči i od selskih žena stidi.
                                                                             &
Ja jako voljela crtati.
Al',...čim privučem kakav papir pred sebe, odmah kuku i naopako.
Jer,...ako sam mislila crtati, šta sam dolazila u njenu poštenu kuću? Gdje se, bome mora raditi. A ne crtati. I,...je l' me samo to mater pred udaju naučila?!
Trčala tako moja svekrva po našem( zapravo tad još njihovom dvorištu), tražeći ljuto svog Starog da mu „dencidirano“ kaže i pokaže da je ona pravo rekla da se taj brak nije smio dopustiti.
A da je njen Stari samo malo nju slušao i da nije stalno ponavljao da“se djeca vole i da će se Mala(to sam bila ja ) naučiti poslu“, ne bi njoj sad neki crtali po kući dok sve okolo gori od posla.
-Voli se pos'o, a ne muž, vikala je moja svekrva svom Starom kad ga je konačno pronašla kod ovaca.
-Naučit će Mala, opet me branio njen Stari.
Bome zato danas lampion uvijek stavim bliže njegovu grobu.
Što vele , oprosti se, ali se ne zaboravi.
A po drugoj strani njihovog dvorišta letala sam ja, da oprostite, balava i uplakana, tražeći moga muža da me utješi i da mi kaže kako ćemo mi brzo otseliti od njih u svoju kuću i kako ću ja onda uvijek moći crtati i da moja svekrva onda kod nas nikad neće doći.
                                                                                 &
No,htjele se mi obadvije i uvijek što prije pomiriti, pa i jedna drugoj ugoditi.
Rekla ona meni neka ja slobodno uvijek crtam, ali samo nedjeljom popodne, kad se sav pošten svijet odmara i na Boga misli.
-A ne!,kažem ja sama sebi.
Što sam crtala, crtala. 
I ,...što j' reć', reć', selska je to kuća. Vidim i sama da posla ima da ga se ne može ni završiti.Treba se tu raditi. Nije ni čudo što je vikala na mene. Koliko god mi je svekrva, pravo govori.
                                                                                       &
Kad  prve nedjelje iza toga moja svekrva otišla na ranu misu, a meni rekla nek samo malo prigledam ručak, koji je ona prije odlaska popristavila,zavučem se ja u našu ( tad još njihovu) špajzu, pa najprije iz nje izvučem i u kuhinju prenesem sve teglice od pekmeza, od zimnice, od ajvara..U nekima se već sve sasušilo, u nekma bome i upljesnilo.
Nalijem ja u svaku vode, da se otkvase, pa ih odložim, što po kuhinjskom stolu, što po elementima, s planom da ih poslije sve operem.K'o prava selska snaha.
Pa neću valjda crtati?!
Udana žena.
                                                                                           &
Onda sam krenula prebirati krumpir; kidati mu klice; bacati onaj uškorani, što više nije ni za kuhanje, ni za pečenje.
Nakupila ja toga za dobru kantu, pa reko', odnijet ću u kotao skuhati svinjama.
K'o prava selska snaha.
Da.
Pa i tu kantu stavim u kuhinju.
Samo privremeno, naravno.
                                                                                          &
Onda sam krenula na vrećice.
Al' njih, jadna, dovršila nisam.
                                                                                         &
Kad moja svekrva došla sa te svoje rane mise, pa vidjela sve to u kuhinji, što na stolu, što na elementima, što u kanti, A SVE NEDJELJOM, počela čupati maramu s glave ( onu finu, sa kojom je samo u crkvu išla) i zazivati Boga da joj kaže šta mu je ona toliko zgriješila da joj je baš mene poslao za snahu.
Onda smo nas dvije opet letale po dvorištu, tražeći svaka svog muža.
Njen je njoj rekao da „će se Mala naučiti poslu i da je najvažnije da se djeca vole“, a meni je moj rekao da ćemo mi brzo otseliti od njih u svoju kuću i da ću ja onda svaki dan moći spremati“špajzu“, pa i na Badnjak, ako budem htjela.
                                                                                 &
Tako je to bilo kad smo se ja i moja svekrva posvađale prvi i drugi puta. 
Od (malo je reći), sto puta. 

   Djelovanje Ladice pomažu:

Sviđa Vam se stranica?

Preporučite nas prijateljici, prijatelju, ujni, tetku...

 

Pisma u Raj

Znaš, ...

Tekstovi za čestitke

Ako želite napisati nešto posebno, za nekog iznimnog,... pročitajte ponuđene tekstove za razne prilike!

Katalog čestitki

Onima koji vam puno znače, izrazite na poseban način  svoje osjećaje,želje i čestitke. Čestitke jedinstvene po tehnici...

Suveniri

Stvorila sam „Josipa i Katicu, Slavonca i slavonsku snašicu, koji su u crkvu krenuli, za misu se odjenuli  

Pokloni

Kakvi? Da ne koštaju puno; da obraduju; da ne omalovaže, ali ni prezaduže onoga kome  nosimo 

Ručni radovi i rukotvorine

Što oči vide, ruke naprave...  

Priče iz moje kuhinje

Tajna „ oružja“ u kuhinji :
Ja sama probala ili čula od drugih pa „šaljem „dalje.

Pola života je iza nas. Dobro, možda i malo više.
Pola života je ispred nas.Dobro; možda i malo manje.
Ali, u prosjeku, negdje smo oko sredine.

Kad te teškoće pritisnu

Točno prije godinu dana obolio sam od teške i ozbiljne bolesti, tzv. Non Hodgingov limfom, od koje se još uvijek liječim.

Zdravlje iz prirode

Ljekovito bilje, biljni pripravci, zdravstveni potencijal namirnica

 Mala Ladica

Iz ruku i pera moje kćeri 

Četvrti ćošak

Postoje takozvani "muški" i "ženski" kućanski poslovi. U ovoj će se rubrici pisati o "muškim" poslovima, i ja ću, kao novi član "uredništva",  pisati o njima

Priče s naslovnice

... o ljudima i događajima iz naše, ali i vaše okoline.