(Priča iz arhive)
Poklon traži tri stvari : najprije glavu; potom volju, a tek onda novčanik.
Još prodavačica u trgovini skine sa njega cijenu, ako kažete da kupujete nekome za poklon. Ali,...sve ostalo na njemu ostane „ napisano“ . Da li si ga kupio sa voljom, ili samo zato što to i drugi rade. Da li si razmišljao o onome kome nosiš poklon. Da li si ga htio obradovati.
&
Nakon poratnog povratka u naše selo, gotovo me zagušila želja da u zapuštenom dvorištu sve opet kvoca, gače, kokodače, pijuče, mekeće, rokće.
Prije rata smo imali svega. Mi, ali i oni oko nas. Tako smo rado i lako dohvaćali one veće i jače vrećice, spustili u nju pile; natočili litrenku rakije, pa sve to prekrili vrećicom očišćenih oraha.
No, ne možeš sve i odjedamput kupiti.
- Strpi se!, govorio mi je muž. Nabavljat ćemo pomalo. A onda će se leći, janjiti, prasiti i u našem dvorištu.
Ubrzo išao i moj rođendan, pa ja, svojim najbližima hrabro rekla neka mi svatko kupi nešto živo, misleći na pile, patkicu, puricu. Jer, da će mi to biti najdraži poklon. U sebi sam odmah splanirala, ali to i prešutjela, kako ću im svakom u jesen, dati mesa od te životinje čije mi mlado donesu.
I,...došao taj moj rođendan.
Nije da ga slavim, al' znam da će makar oni najbliži doći pa, reko', nek se i oni vide međusobno i nek onda svi dođu dok je jelo toplo. I eto: ispade slavlje. Zato sam se i usudila „naručiti“ poklone jer sam znala da ću uzvratiti, što bi rekla moja, sada već pokojna svekrva, „ bogovskim „ ručkom.
Stigli i ti moji rođendanski pokloni. U papirnatim ukrasnim vrećicama.
Jedni donijeli donji veš. Kažu, malo bolji. Za ne daj, Bože, doktoru. Ma, da je i zlatni; željela sam pile; očekivala sam pile; naručila sam pile; molila sam pile. Malo i živo. (Moj je rođendan u proljeće). Koje bi do jeseni naraslo ,pa bih ga podijelila sa onim tko ga je donio. Mislila sam. Planirala sam tako.
Drugi su donijeli vazu za cvijeće, uz komentar da to u kući uvijek treba.
Treći su mi dali 100,00 kn jer oni ne znaju gdje se kupe te male životinje i jer...najbolje da si ja to sama kupim.
&
Skoro sam se ugušila od tuge. Pa kako baš nikome nije bilo stalo? Pa kako baš ničiji poklon nije bio da me obraduje ? Da mi udovolji ?
Sa peći je mirisao moj „ bogovski „ ručak. Za svakog od njih sam skuhala baš ono što on voli i kako on voli.
Donji veš, iako malo bolji, odavno se poderao. U što sam potrošila 100,00 kn više i ne znam. Ostala je samo vaza na kojoj i danas „piše„ koliko sam nevažna onom tko ju je donio.
Sitefinity ASP.NET CMS