Svi, baš svi u goste idemo i svi, baš svi goste dočekujemo.
Za provjeru, u svakoj ulozi zamislimo sebe u onoj drugoj situaciji. Tako, ako idemo u goste, zamislimo da ih dočekujemo.
Da mi priređujemo goste, svakako nam ne bi bilo drago čuti kako naši gosti baš i nisu gladni, kako su se baš prije pola sata najeli, prejeli, naždrli, preždrli, ili nekako slično. Pa onda, ne činimo mi to svojim domaćinima. Čak ako nam želudac i nije potpuno prazan, šuti, brate i jedi. Nećeš se baš od ovog obroka udebljati. Uostalom, da se čuvaš hrane, ne bi jeo prije gostinjskog ručka.
Ne raspredaj ni o svojim dijetama. Da ih se držih, ne bi to sve „federiralo“ na tebi. A ako ne „federira“, dijeta ti ni ne treba, pa možeš lijepo jesti kad su domaćini sve pripremili. Ako o kilaži nisi do sada razmišljao, ne moraš ni sada kvariti nekome domaćinsko veselje.
&
Ako si vegetarijanac, to je potpuno tvoj problem. Vegetiraj kod svoje kuće i ne traži da se netko, uz sve ostale goste, samo tobom posebno bavi. Toliko prevažan nisi, vjeruj mi na riječ!
&
Dalje, neće ti kruna pasti sa glave ako pohvališ jelo. No pazi! Tek nakon nekoliko pojedenih žlica ili zalogaja. Da ne izgleda kao puka kurtoazija. Ipak, najgore ispada ako ne pohvališ nikako. Stići će te kazna već prvog ručka koji ti budeš pripremao za goste. Pohvali !!! Velikodušno i bez straha. To godi. I ne boj se; nitko za stolom neće pomisliti kako ti ne znaš pripremiti takav ručak. Ili da si, ne daj, Bože, toga željan.
Pitaj, brate, za recept, pa makar nikad to ne kuhao. Domaćinima će goditi. Pa će i oni tebe pitati za recept kad kod tebe dođu. I godit će ti. Priznao ti to ili ne priznao! I opet ti neće pasti kruna sa glave, pa ćeš i drugi put biti rado viđen gost.
Sutradan nazovi. Zahvali! Neće biti pretjerano. Godit će im. Reci da si se i ti i svi tvoji tako lijepo najeli i da vam odavno nije nešto toliko prijalo kao hrana u jučerašnjim (njihovim) gostima. I to će goditi.
I da je sve bilo tako fino i ukusno. I da vam je vrijeme tako brzo prošlo kod njih. Reci, pa će tako i oni kad odu iz tvojih gostiju.
Jer,......BAŠ SVI SMO JEDNAKI.... Sa strepnjom gledamo ljude za stolom. Koliko se jelo, je l' im prijalo, je l' preslano, je l' neslano ? Kao da uvijek ispadne bolje kad ne treba i kao da uvijek nešto pogriješimo baš kad je najvažnije. Pa i sutradan sa zebnjom čekamo dojmove naših gostiju. Čak i ako je kurtoazija, tako nam se za srce čvrsto zalijepi svaka pohvala. A, LJUDI SMO !
&
E tako! To je to!
Pročitajte ove upute dvaput; ako treba i triput! I vidite gdje ste! Budite onakav gost kakvog i sami rado isčekujete.
& &
E dobro, a onda, sad kad si već došao, pohvalio jelo, krenuo jesti, okreni se malo oko sebe.
I,...što vidiš?
- Ostale ljude.
- Bravo! Dakle, izgleda da su domaćini i njih pozvali. Mora da i oni negdje rade. Vrlo vjerojatno!
Sigurno i oni imaju djecu. Mora da su i njihovi unuci lijepi i pametni, i napredni, i....nije što su njihovi..
Reklo bi se da i njih već nešto boli. Sigurno. Možda su i oni obavili kakve pretrage. Ili bili kod specijaliste.
Pa,.....Z A Š U T I O N D A M A L O! Neka i oni koju kažu.
&
'Ajmo sad o poklonima!
Što god, brate, donijeli, ne prisiljavajte domaćicu da odlaže zdjelu sa vrelom juhom da bi pala u nesvijest od vašeg poklona.
Ne vadite poklon iz vrećice, ne odmatajte, ne stavljajte joj to po komodi, ili ...ne daj, Bože, ovom stolu za kojim sjede već drugi gosti.
Past će žena u nesvijest od divljenja čim za to nađe malo vremena. Uostalom, ako je bez tog vašeg nekako živjela do sada, pa moći će još sat, dva, dok ne posluži ručak.