[ Priča iz arhive ]
Ide Božić. Nama. Ali i djeci. Vole biti dio te lijepe predblagdanske gužve i jurnjave. Vole imati „krvavog“ posla kao i mi. Vole „spadati s nogu“ kao i mi. To ih čini važnima ( kako i jesu) i odraslima (što još nisu, ali žele biti). Napravite sa njima snjegovića.
Ma naravno da ih ima i u trgovinama: gumenih, plastičnih, drvenih, krpenih, skupih, jeftinih, svijetlećih, savitljivih........Ali, ti snjegovići nikad ne postanu uspomena na djetinjstvo. Najprije se uopće ne upamte; brzo se „izgustiraju“, još brže zagube. Ovaj na slici napravila sam sa djecom ubrzo poslije rata. Vadimo ga pažljivo iz vrećice pred svaki Božić, malo ga popravimo, uvijek mu se iznova razveselimo i uvijek iznova krene:“ A je l' se sjećaš.........., a je l' se ti sjećaš.......?“ Pa grune smijeh.
Svi se troje jako dobro sjećamo: najprije smo išli kupiti kolu od dvije litre. Onda smo je hitno nastojali popiti. Potom smo u bocu stavili vodu (dvolitrenka je trebala da bude više vode, pa je time teža i stabilnija), bocu dobro začepili, a potom preko čepa stavljali trake bijelog “filca“ ( vrsta meterijala nije bitna, ali lakši materijali se bolje šire i čine snjegovića debljim). Iskroje se trake širine dvadesetak centimetara i duljine nekih metar. Potom se te trake slažu preko začepljene boce tako da pola duljine bude sa jedne strane boce, pola sa druge strane. Svaku takvu traku kod čepa lagano pričvrstiti gumicom neke svijetle boje (žutom). Svaku novu traku malo zakrenuti u odnosu na donju, pa će se tako stvoriti plašt snjegoviću. Kada već imate dovoljno debljine da se boca više ne vidi, napraviti od istog platna još manju grudu da povećate glavu, onda sve trake kod čepa, na mjestu gdje ste stavljali gumice, dobro povežete debelom špagom i čvrsto svežete, nakon čega se trake lagano zadignu i čine snjegovića još debljim. Prije zatezanja ispod zadnje i predzadnje trake ubacite onu grudu za povećanje glave.
Ostalo vidite na slici: gumbići za oči i usta, za plašt, šal, nos od spužve. Za šešir smo presvukli jednu plastičnu kanticu od marmelade. Danas bih to napravila i bolje i urednije. I napravit ću kad dobijem unuke. No, u međuvremenu ću čuvati ovog snjegovića, pažljivo ga spremati u najlonsku vreću do svakog slijedećeg Božića. On pripada meni i mojoj djeci. Zajednička nam je uspomena na njihovo djetinjstvo. Ali, i na vrijeme kad ovdje nije bilo ni trgovačkih lanaca, ni kineskih trgovina, ni drugih snjegovića. Tada se još rat pušio iz zemlje i svi su se oni bojali ovdje doći. Došli su samo ovdašnji ljudi, sretni što su na svom. U to vrijeme još se ni jedan snjegović nije „usudio „doći u ovaj razrušeni kraj gdje se još dugo ginulo od snajpera. Došao je samo ovaj naš. I bome, stavio na svoj šešir trobojnicu. Ni ljudi se još tada to nisu usudili, a kamoli snjegovići. Osim našeg.