Povratak

Gazda



[Blog iz arhive]

Kolinjska jutra u Slavoniji počinju za mrklog mraka. Domaćica  „leta“  po kući, u jednom pravcu prenosi nešto pa u drugom pravcu to isto  nosi nazad. Uspuhuje kao da joj cijeli svijet na leđima stoji, priča da noćas oka nije sklopila, da već na svojim nogama ne može stajati, da zna da je luda , al' eto, ne može si pomoći kad kod nje uvijek sve mora biti savršeno. Takva je i gotovo i šta ona sada tu može!? Ima žena, pa eto, sve i jedna njena prijateljica, ne skaču bome toliko. No, ona je ovako naučila još kod svoje pokojne mame, laka joj zemlja.
Gazda „ne leta“. Ne priliči mu. Nije baba. No mora biti ozbiljan i pomalo zabrinut. Jer, veliki su to smokovi. Sam sebi od godine do godine kaže da ne treba uvijek  on u selu imati najveće smokove, al' kad on drugačije ne zna. Ma, nećete vjerovati, ni ne hrani on njih previše, al' njemu to ide od ruke. Čudo jedno.

                                           & & & & & & & & & & 

Oko pet krene prikupljanje. Kum Lojza. Šogor Mato. Brat Marko. Susjed Ivo i komšija Stevo. Miriši „kuvana“ ( rakija). Reže se šunka za doručak. Lanjska , naravno. Gazda  ne kolje nove bez lanjske šunke, pa makar svi u kući od gladi pocrkali. Ne bi njemu pripala već prva subota u studenom  da nije tako. On prvi, pa dalje nek se dogovaraju. Dok onaj goljo od Lojze dođe na red, Gazda će već  jesti kobasice.
Pa se tako i poklalo. Prvo kod Gazde. Dvorište od pol jutra, al' čengele stavio uz samu cestu. Nek se vidi  da njuške zemlju diraju. 
E, nije  on džabe dobio prvu subotu u studenom. Zna selo. Prva subota u studenom, to ti je i priznanje, i ponos, i dika i uspjeh.
Bila i „svinjska“ večera. Cijelo selo pozvano.
„Šuti, ženo , i ne brndaj, nek znaju da se kod nas ima.“ Bome se i odazvali. Kad ponestalo  juhe i sarme, Gazda samo skida kobasice sa štapova . „Peci, ženo, nek ljudi jedu! Mi toliko mesine svejedno  ne možemo sami pojesti da je godina i pet put' duža!“
Žena samo dosipala mast u ogromnu tavu i jedne kobasice vadila van i nosila na stolove, a druge stavljala u tepsiju. Otegla se  večera skoro do idućeg jutra.  Još oko deset pala i pjesma.  Onda se pred ponoć opet ogladnilo. Piće“isšlajfa“ crijeva, pa daj ponovno sve  ispočetka. Da se ima gemišt na što piti. Kad mesari  pred jutro krenuli kući, povika Gazda. „Daj, ženo, spakuj ljudima! Ne šparaj! Oni još nisu klali pa su još željni toga,“ viče  Gazda i sve se nadima k'o žabac od ponosa.  Šuti žena i pakuje. Jedan krmenadl  susjedu Ivi , jedan  šogoru Mati. Jedan onom golji od  Lojze. Jedan komšiji Stevi. Pa tako po kobasicu mesnu, pa tako po kobasicu krvnu, pa tako po tri dobre šake čvaraka.
Kad se sutradan razdanilo, orila neka svađe iz Gazdine kuće. „Pa dobro, smiri se , ženo! Razdavali smo , al' ćemo i dobiti. Iću i ja kod njih na kolinje, a ti na večere, pa ćemo si povratiti ovo što smo razdavali.“ 

                                             & & & & & & & & & &

I išao. Iduće subote klalo se kod susjeda Ive. Svima se spakovalo, a Gazdi rekli: „Pa ti si već klao pa tebi ne dajemo jer imaš“. Bila i neka večerica, al' jadno. K'o, nije im se još kupus ukiselio za sarmu, a i , toliko su se svi isprejedali kod Gazde, da  Ivina žena nije ni htjela više kuhati. Zna da ih još sve boli žuč od prošle subote.
Bez „pinklića“ došao Gazda i od  šogora Marka. Njegova žena radi u državnom poslu pa nije bilo nikakve večere. Ni ručka. Pojelo se samo kuhano meso sa kruhom. Sve isto i kod komšije Steve. Njegova napravila večeru, al' žene nije zvala jer  baš nemaju mjesta. Na kraju se klalo kod  onog golje od  Lojze. Radnim danom. Poslije podne. On imao samo jedno prase pa se od njega ništa nije ni imalo dijeliti ili kuhati.

                                                &&&&&&&&&&

„E vala, dabogda  nam sutra došla ta Europska unija  pa nek i zabrane ove cirkuse od kolinja“, dugo još iza kolinja  vikala Gazdina žena  i svađala se s njim . 
A onaj  goljo od  Lojze  rastvorio  tavanski prozor, pa suši meso.  Ono jedno prasence, a mesa pun tavan. Samo se klati na propuhu. A prozor baš gleda na Gazdino dvorište. K'o da mora, stotinu mu gromova i prozoru. Bome, i mesa i kobasica.  Jedna od Gazde, jedna od   Ive, jedna od Marka, jedna od Steve. Pa tako  krvavice. Pa tako krmenadli. I još cijelo njegovo prasence.                   

   Djelovanje Ladice pomažu:

Sviđa Vam se stranica?

Preporučite nas prijateljici, prijatelju, ujni, tetku...

 

Pisma u Raj

Znaš, ...

Tekstovi za čestitke

Ako želite napisati nešto posebno, za nekog iznimnog,... pročitajte ponuđene tekstove za razne prilike!

Katalog čestitki

Onima koji vam puno znače, izrazite na poseban način  svoje osjećaje,želje i čestitke. Čestitke jedinstvene po tehnici...

Suveniri

Stvorila sam „Josipa i Katicu, Slavonca i slavonsku snašicu, koji su u crkvu krenuli, za misu se odjenuli  

Pokloni

Kakvi? Da ne koštaju puno; da obraduju; da ne omalovaže, ali ni prezaduže onoga kome  nosimo 

Ručni radovi i rukotvorine

Što oči vide, ruke naprave...  

Priče iz moje kuhinje

Tajna „ oružja“ u kuhinji :
Ja sama probala ili čula od drugih pa „šaljem „dalje.

Pola života je iza nas. Dobro, možda i malo više.
Pola života je ispred nas.Dobro; možda i malo manje.
Ali, u prosjeku, negdje smo oko sredine.

Kad te teškoće pritisnu

Točno prije godinu dana obolio sam od teške i ozbiljne bolesti, tzv. Non Hodgingov limfom, od koje se još uvijek liječim.

Zdravlje iz prirode

Ljekovito bilje, biljni pripravci, zdravstveni potencijal namirnica

 Mala Ladica

Iz ruku i pera moje kćeri 

Četvrti ćošak

Postoje takozvani "muški" i "ženski" kućanski poslovi. U ovoj će se rubrici pisati o "muškim" poslovima, i ja ću, kao novi član "uredništva",  pisati o njima

Priče s naslovnice

... o ljudima i događajima iz naše, ali i vaše okoline.