Povratak

Kad su kiše rominjale


[na slici - ručni rad Marije Forman]

-Već su sve ptičice jutros bile pitati kada  ćeš  se probuditi, govorila je moja baka dok sam ja još zijevala u krevetu. 
– Je l' stvarno?!, pitala sam ja.
-Stvarno, stvarno, odgovorila je baka.
Bila su te vidjeti i dva leptira.
-Je l' i to stvarno?!, pitala sam ja, tada malena djevojčica, sa velikim, radoznalim očima.
-Stvarno i „za prave“, odgovorila je moja baka.
Sa peći je dolazio divan miris ampren juhe (sa domaćom taranicom).

                                                                                   &

Mi nismo imali paštete.
Ni majoneze. Ni tartar umaka. Ni sirnog namaza. Ni eurokrema.
Ali smo imali puno finog pekmeza od šljiva.

                                                                                    &

Kada sam dorasla do škole, preselili su me u grad.
Kod roditelja.
Koji su radili. Puno i teško.
Više za mene nije pitala ni jedna ptičica.
Jer je moja mama još za mraka palila stroj u tvornici gdje je radila...
A u to vrijeme ptičice još spavaju.
Nisu me dolazili vidjeti ni leptiri.
Na peći nije mirisala ampren juha sa domaćom taranicom.

                                                                                     &

Mama je kuhala ručak dan ranije.
Trebala sam ga samo uzeti iz frižidera i podgrijati.
Ali,....ručak iz frižidera ne miriši, pa sam ja uvijek zaboravila ručati.

                                                                                        &

Znala sam da moram napisati zadaću i ponijeti sve knjige u školu.
Ali nikad, baš nikad nisam znala  je l' trebam ponijeti vestu, da li treba ponijeti kišobran, da li treba obući  hulahopke ili su dovoljne zoknice.
I,...uvijek, baš uvijek sam ponijela i obukla krivo.

                                                                                             &

Ni mojoj djeci s jutra nisu dolazile ptičice.
Ni leptiri.
Jer,...i ja sam radila.
Nekad su pokisli bez kišobrana. A nekad su ga nosili u sred prevrelog sunčanog dana.
Nekad su pogodili kako se obući. Nekad nisu.
Bilo je svakako.

                                                                                              &

I ja i moja mama smo punile frižider paštetama, hrenovkama, majonezama, salamama....
Samo da djeca ne budu gladna.
Ali,...ni jedna hrenovka iz frižidera nije  mogla povikati, podsjetiti, da je ujutro treba pojesti prije škole.
A mala djeca ne znaju kada se trebaju početi spremati za školu pa da sve stignu. 
I jesti.

                                                                                                 &

Moja baka nije „radila u državnom poslu“.
Ponedjeljkom je prala veš.
Cijeli dan. Na ruke. I kuhala grah.
Utorkom se pekao kruh.
Cijeli dan. Za cijeli tjedan. Možda i dulje. Srijedom....
Veselila se kiši. Da joj  natopi bašču.
Nikada nije čula za stakleničke plinove, ozonske rupe i metan koji  se počeo dizati sa dna oceana.
Živjela je okružena svojim cvijećem, radila u svom prebogatom i prebujnom vrtu, tepala svojim unučićima, sve dok su mogli biti kod nje.
Otišla je spokojna. U miru. Sa svima pomirena. Sa krunicom u rukama i molitvom na usnama.                                                                                                                
Kada bismo i mi malo usporili, možda bi se i kiše  primirile?!                                                                                          

        

   Djelovanje Ladice pomažu:

Sviđa Vam se stranica?

Preporučite nas prijateljici, prijatelju, ujni, tetku...

 

Pisma u Raj

Znaš, ...

Tekstovi za čestitke

Ako želite napisati nešto posebno, za nekog iznimnog,... pročitajte ponuđene tekstove za razne prilike!

Katalog čestitki

Onima koji vam puno znače, izrazite na poseban način  svoje osjećaje,želje i čestitke. Čestitke jedinstvene po tehnici...

Suveniri

Stvorila sam „Josipa i Katicu, Slavonca i slavonsku snašicu, koji su u crkvu krenuli, za misu se odjenuli  

Pokloni

Kakvi? Da ne koštaju puno; da obraduju; da ne omalovaže, ali ni prezaduže onoga kome  nosimo 

Ručni radovi i rukotvorine

Što oči vide, ruke naprave...  

Priče iz moje kuhinje

Tajna „ oružja“ u kuhinji :
Ja sama probala ili čula od drugih pa „šaljem „dalje.

Pola života je iza nas. Dobro, možda i malo više.
Pola života je ispred nas.Dobro; možda i malo manje.
Ali, u prosjeku, negdje smo oko sredine.

Kad te teškoće pritisnu

Točno prije godinu dana obolio sam od teške i ozbiljne bolesti, tzv. Non Hodgingov limfom, od koje se još uvijek liječim.

Zdravlje iz prirode

Ljekovito bilje, biljni pripravci, zdravstveni potencijal namirnica

 Mala Ladica

Iz ruku i pera moje kćeri 

Četvrti ćošak

Postoje takozvani "muški" i "ženski" kućanski poslovi. U ovoj će se rubrici pisati o "muškim" poslovima, i ja ću, kao novi član "uredništva",  pisati o njima

Priče s naslovnice

... o ljudima i događajima iz naše, ali i vaše okoline.