Ćao, ćao, Ludići!
Ode Helenica tod Plije (prije).
I to mi je Bata. Ali od mame.
&
Ja jato volim obadve Plije.
I one jato vole mene.
I jato vole jedna dludu (jedna drugu).
I stalno jedna dludu pozdlavlaju.
I nešto si šalu.
Ali, meni je jato napolno ići tato od jedne do dlude.
Ova Bata (tatina Plija) već sedam dana samo mene patova (pakuje).
&
Najplije smo lezali notke (rezali nokte).
Najplije malo pletjuce pa onda još malo juce.
Da ne misli Plija od mame da je Plija od tate neta neuledna i da ne pazi na dijete (To sam ja. )
Onda smo plale sve idlacte toje ću nositi tod mamine Plije, da ne misli Plija od mame da je Plija od tate „neuredna krmača“.
Onda smo svu moju lobicu namakale tli dana u omekšivacu.
-Nek vidi Prija (ona od mame) kako se pere veš. A ne kako te ona pošalje meni. Samo promulja tu robu u mašini, letla je ova moja Bata (Plija od tate).
Onda smo tli dana bilale maminoj Pliji potlon.
I bome, tupili smo joj skupli nedo je ona poslala tatinoj Pliji.
- Da, nek vidi Prija!
Onda me Plija od tate vadala (vagala)
Da baš vidi jesam teža nedo tad sam došla od mamine Plije.
Onda me tatina Plija slitala. Tod svod najlepšeg cvijeta ( Da mamina Plija vidi šta je cvijeće ).
&
Joj, a sad tad dođem tod mamine Plije (dlude Bate)
Ona će sidulno odmah leći (reći).
-Šta Onoj Tamo (to je ova moja Bata, od tate), vrijedi cvijeće kad mi poslala dijete (to sam ja ) sa razbijenim koljenima.
Bome i lakat. Ma, vidi samo!
Bolje da je pazila malu (to sam ja), nego što se hvali .
&
Tato znam šta će leći (reći)?
- Pa, kako ne bi znala.
Plija od mame, uvijet tato taze, tad dođem od tatine Plije.